ponedjeljak, 25. veljače 2013.

*Venecija*



04:00 klapa Cambi je zapjevala što je znak  da je vrijeme za ustajanje ;) al ovaj put nije teško ustati jer putuje se – a kad se putuje ništa nije teško ;) a odredište VENECIJA… Dok ispijam kavu, budim mamu (moje društvo u istraživanju Venecije) i zadnje pripreme se dovršavaju….
Nalaženje s ostalima je Vrata Jadrana 06:00 h… Dok cupkamo na hladnoći u daljini se nazire naš busić i naša avantura može početi ;) vožnju smo kratili pričom, slušanjem talijanskih pjesmica koje je šofer puštao dok se vodička Matea nije oglasila i počela nas upoznavati polako s gradićem i njegovim mještanima s kojima ćemo se ubrzo susresti…



Pri dolasku na pristanište Punta Sabbioni, morali smo malo pričekati jer se napravila gužvica zbog velikog broja grupa. Ali smo ubrzo zajedno sa našim susjedima Srbima sjeli u turistički brodić koji nas je prevezao do Venecije...  
Pri iskrcaju s brodića, neki su se već odvojili od grupe svojim putevima, ali smo mama i ja ostale uz vodičku koja nas je sljedećih sat i pol provela od Trga sv.Marka-Duždeve palače-ulice Mercerie- do mosta i tržnice Rialto. Di smo se svi rastali i krenuli iskoristiti zasluženo slobodno vrijeme....  
Prvo i najvažnije je bilo naći fini kafić, koji smo i pronašli (slika dolje) gdje sam popila prefini espresso... svaka pohvala Talijanima jer ruku na srce nema do njihove kave.... 


Pa smo nakon divnog okusa u ustima, krenule dalje u obilazak samo grada, kupnju suvenira, druženje s maskama i malo po malo prolazilo je naše vrijeme u Veneciji.... 














 „Venecija je gradić koji se nalazi na 118 manjih otoka  u močvarnoj venecijanskoj laguni u venecijanskom zaljevu na sjeveru Jadranskog mora. Laguna se prostire uz talijansku obalu između ušća rijeka Po na jugu, i Piave na sjeveru.
15. stoljeću bila je Venecija s više od 200,000 stanovnika središte svjetske trgovine i najveći lučki grad na svijetu. U to je vrijeme dosegla svoj vrhunac. Raskošne građevine koje su podsjećale na orijentalne uzore, postajale su sve raskošnije. Nicale su nove palače, bogato opremljene od umjetnika kao što su bili TintorettoVeroneseTizian i Giorgione. To je grad sa 150 kanala i četiri stotine mostova.

 Pad Venecije započeo je kada su Turci osvojili Carigrad. Tijekom 18. stoljeća Venecija je postala najelegantnijim i najljepšim gradom u Europi koji je značajno utjecao na umjetnost, arhitekturu i književnost. Nakon 1070 godina, Mletačka republika je izgubila svoju neovisnost kada je Napoleon Bonaparte 12. svibnja 1797. godine osvojio Veneciju na početku svoje vladavine. Kako je Napoleon ukinuo zabranu kretanja židova i srušio vrata getoa, oni su ga smatrali svojevrsnim osloboditeljem, iako u francuskoj upravi nisu imali nikakve više slobode nego za vrijeme mletačke republike.
Kada je Napoleon potpisao sporazum u Campo Formio 12. listopada 1797. god. Venecija je postala Austrijskom, do sporazuma u Pressburg u 1805. god. kada je postala dijelom Napoleonove Kraljevine Italije, te je nakon Napoleonovog poraza (1814.), postala Austrijskom Kraljevinom Lombardija-Venecija.
God. 1866., nakon trećeg talijanskog rata za neovisnost, Venecija je zajedno s pokrajinom Veneto, postala dijelom nove Kraljevine Italije.
Nakon 1797. god., grad je započeo ubrzano propadati, te su mnoge stare palače i građevine napuštene, a jedino je Lido napredovao kao pomodno ljetovalište u 19. stoljeću
U očima mnogih turista pretvorila se nekadanja Venecija u kameni spomenik koji valja vidjeti. Osobito su privlačne točke Trg Svetog Marka) sa svojim 175 metara dugim i raskošnim prostorom, sa crkvom na-kićenom stupovima i mozaicima, sa 99 metara visokim Campanilom (zvonik) što stoji slobodno i s osobito izrazitom duždevom palačom s arkadama zašiljenih lukova, a iznad svega privlači sistem kanala s gotovo četiri kilometara dugim Canalom Grande što presijeca grad u obliku golemog slova S. 
Romantična vožnja gondolom po Canalu Grande još je i danas obligatni program svakog posjetioca Venecije iako je 400gondola (godine 1750. bilo ih je preko 12000) nasuprot motornim čamcima danas u velikoj manjini. Theodor Fontane, koji je godine 1874. posjetio Veneciju, našao je grad čarobnim i poetskim, ali ga je također smatrao i prljavim - poput lijepe djevojke u koje je neopran vrat. Njoj je potrebna mjesečina pri kojoj se sve vidi nekako napola, pribilježio je on. U stvari, raskoš prošlosti nesmiljeno govori o tome kako je Venecija ne samo povijesno već i materijalno umiruci grad. Palače što su ih podigli na pješčanom i nesigurnom tlu, na rešetki satkanoj od balvana i drvenih stupova postepeno tonu u lagunu.




Trg Svetog Marka  je glavni gradski trg u Veneciji; središnja znamenitost i sastajalište uvijek puno turista, fotografa i brojnih golubova. Jedan je od rijetkih drevnih europskih trgova koji su pješačka zona, bez motoriziranog prometa koji se obavlja samo kanalima. Svi ostali trgovi u Veneciji se, zbog manje veličine, ne zovu piazza nego campi. Oduvijek je smatran za središte Venecije jer su na njemu uredi mletačke republike, ali i sjedište nadbiskupije od 19. stoljeća. Također je mjesto održavanja mnogih venecijanskih festivala i jednako je popularan i danas.


 Duždeva palača (talijanskiPalazzo Ducale) je gotička palača koja je služila kao rezidencija duždeva (izabranih vojvoda) Mletačke Republike. Bilo je uvriježeno da nakon izbora, svaki dužd napusti svoj dom i nastani se u duždevoj palači u trajanju svog mandata.
 Sat Svetog Marka je sat koji se nalazi u tornju sv. Marka na trgu sv. Marka, u sklopu stare vijećnice Procuratie Vecchie iz 15. stoljeća. To je jedan od prvih javnih astronomskih satova podignutih u Europi. Ima bogatu i kontroveznu povijest prepunu brojnih restauracija.


 Bazilika Svete Marije od Zdravlja (Basilica di Santa Maria della Salute), poznata i samo kao Salute, je slavna venecijanska crkva koja je scenografski smještena na uski rt između kanala Grande i uvale sv. Marka (Bacino di San Marco), tako da je vidljiva prilikom prilaza trgu sv. Marka. Iako ima status manje bazilike, njen dekorativni profil i lokacija ju čine najviše fotografiranom crkvom u Italiji.
Ca 'd'Oro (Palazzo Santa Sofia) se smatra najljepšom palačom na venecijanskom kanalu Grande. Ovu staru palaču su oduvijek zvali "Ca' d'Oro" (zlatna kuća) zbog pozlaćene i višebojne (polikromne) vanjske dekoracije koje su nekad ispunjavale njene zidove. Palača je izgrađena od 1428.-1430. godine za obitelj Contarini kojoj je pripadalo osam duždeva od 1043. do 1676. god.
Nacionalna knjižnica sv. Marka(Biblioteca Nazionale Marciana) je renesansna građevina, preko puta duždeve palače, u kojoj je smještena knjižnica s najstarijim javnim rukopisima u Italiji i najvećom kolekcijom klasičnih tekstova na svijetu.“ Izvor: Wikipedija

Nalaženje s ostatkom grupe zakazano je za 19.30 kod sv.Marka, tamo smo se polako svi već i okupili, te krenuli prema brodiću koji nas je ponovno prevezao do našeg busa koji smo svi željno iščekivali... Budući da je bilo jako hladno, na pameti nam je samo bio bus i kao ćemo se lijepo zavaliti i ugrijati... Opet smo stali na jedno od talijanskih odredišta na kratku pauzicu i ubrzo nastavili prema Rijeci u koju smo došli u 02:00 ujutro...

Ako ikad dobijete želju za odlazak u Veneciju toplo preporučam da odete tijekom karnevala. Jer to je nešto što morate vidjeti uživo, sve slike ovog svijeta ne mogu vam dočarati tu ljepotu koju vam Venecija i njenih stanovnici mogu pružiti....


A u skladu s temom do sljedećeg posjeta ljepotici na vodi preporučam Vam knjigu: "Puhač stakla s Murana" - Marina Fiorato

Nema komentara:

Objavi komentar