Cappuccino i dupla loza ;)

Kofer je spakiran,sve je isplanirano i sad je samo trebalo dočekat  prijatelja Mirka da dođe po mene i da krenemo put Splita... Moja od milja zvana Sekica (Nataša) nas je ispratila, popili smo kavicu i sve je bilo spremno za polazak…

Prčkajući po autu, M. je naletio na usb, pa nam je put prošao u zvuku starih dalmatinskih pjesama i naših poznatih izvođača kao što su Oliver, Gibo, Karan i sl., te u priči o Splitu i čega ima novog u ovih godinu dana od zadnjeg posjeta.  U Split smo stigli navečer, odmah sam se smjestila u apartman i dočekala svoju suputnicu u ljetnoj avanturi – rodicu Petru, moju kraljicu…

Istu večer smo odmah otišli u šetnjicu, te na Rivi u jednom od kafića nazdravili našem odmoru ;)… Naravno i kad smo stigle u apartman nije bilo mjesta spavanju, jer se prvo trebalo dobro išćakulati do sitnih jutarnjih sati…

Utorak je bio rezerviran samo za jedno –KUPANJE i SUNČANJE ;) taj dan nam je samo to bilo na pameti ;) iako se vrijeme malo promijenilo, počelo puhati, čak i sunca nestalo, nama to nije smetalo…  A večer je naravno bila ko stvorena uz lagani povjetarac za  šetnju, pićence, sladoled… i onda ono najslađe, sjest na jednu od klupica na Rivi i uživat u prizoru…. a moram pohvaliti i novu Rivu ;) svidjela nam se a pogotovo klupice ;)









Taj dan otkrile smo i divan wine bar Zinfandel…

 Predivan interijer, divno osoblje… preporuka svima ;)

Srijeda, i samo jedna riječ HVAR – točnije STARI GRAD.  Rano ustajanje, marendica, kavica u mirnom našem Varošu … pa u kupnju karata… ;)

 Nakon dva sata vožnje  pristali smo u Starigrad… Još malo propješačit i ubrzo smo bili u apartmanu… al tamo se nisu dugo zadržavali, jer kako smo našem Mirku rekli, mi se kupamo do navečer… tako je praktički i bilo… on nas je ranije napustio… a nas dvije smo se nastavile izležavati i uživati na plaži… slušale cvrčke, proučavale jahte ;) i zgodnog učitelja plivanja ;)

Večer je bila predviđena za izlazak, iako je u planu bio odlazak u Hvar, ipak smo ostali u Starigradu i odlučili provest tu večer… nakon šetnjice, i noćnog obilaska smo malo i ogladnili a i ožednili ;) pa smo sjeli u Jurin podrum ;) samo ću reć prefino…

A jutro prije polaska smo korisno iskoristili… Nešto mi je stalno govorilo da sam prije polaska na GO čitala da je tu ribnjak Petra Hektorovića… i ja ko ja, kad nešto naumim moram i ostvarit… i tako sam išla u pronalazak i našla ga ;) i bila sretna ko malo dijete što sam ga vidjela ;) 

http://www.stari-grad-faros.hr/ribnjak-petra-hektorovica-1.aspx

Sljedećih dva sata, do Splita iskoristile smo za sunčanje na palubi u društvu Talijana,

dok se Mirko ipak odlučio držat hlada… Po povratku netko je morao ići raditi, a nas dvije što drugo nakon sunčanja nego kupanje… doslovce smo samo ostavile stvari, uzele hladnu vodu i na našu plažicu… malo smo čak i zakunjale na plaži, pa smo shvatile da bi bolje bilo krenut u apartman… Nešto malo pojest, spremit kofere,  i izać u zadnji đir prije sutrašnjeg odlaska… Trebali su se još kupiti suveniri, poslati razglednice ;) pa da mirne duše možemo sutra krenuti dalje…

Karte su se kupile, iako je bus kasnio, dočekale smo i polazak za Međugorje… po putu s nostalgijom uživale u zadnjem pogledu na more,  ali uzbuđene što ćemo vidjeti naše najdraže…  Dočekala nas je strina Marija (Petrina mama), a ubrzo smo se susreli i sa ostalima… koferić je naravno ostao kod Petre i Ljubice, tako da smo sljedećih par dana dijelile krevet… nakon podužeg vremena napokon smo uspjele biti zajedno više od dva-tri dana, kako je to bivalo u zadnjih par godina zbog manjka vremena… ostatak dana provedenog u Čitluku iskoristili smo za druženje, ispijanje kava, papanje kolača, šetnju…

I tako dan po dan došlo je i vrijeme povratka kući… ;) još malo i u Rijeci uživat u ostatku slobodnih dana… iskoristit ih za druženje i izlaske sa mojim curama… i dok sam se okrenula došao je ponedjeljak i vrijeme povratka na posao ;) što sam iskreno jedva  i dočekala… ;) malo mi je i zafalio ;) a nije ni čudo kad imam naj naj Šefiku i kolegice ;)

Lijepi moj živote...

Rodeo girl

Igramo se skrivača

živote što si lijep

pizza - Sabbia, Crikvenica

moja nova prija ;) i pusicu sam dobila ;)

Fiona -juhica od tikvica

Dobar danček dragi moji,
neki dan nam je tatin prijatelj donio domaće tikvice i meni odmah palo na pamet probat napraviti juhu od nje... I tako došao i taj dan, sprčkala neš po svom i ispala prefina juhica, čak je i prijateljica kad je vidjela slikicu odlučila napraviti i evo jučer javila da joj je super ispala i da su sve popapali... Pa eto onda ja odlučila i s vama podijeliti prejednostavan receptić...

moja juhica Fiona

Tikvicu (cca težina je bila 50dag) sam ogulila i narezala, isto tako i dva krumpira. Za to vrijeme na maslinovom ulju preprži se luk, dodate tikvicu i krumpir i sve to miješate dok malo ne omekšaju, te zalijete prokuhanom vodom. Dodate začina - kocka za juhu, malo papra, soli, ja sam osobno dodala i kumina (kojeg obožavam dodati u juhe), i pesto genovese... Naravno što se tiče začina svatko po svom guštu...
I sve pustite da se lagano krčka... Probate ako je povrće gotovo, maknete s vatre i izmiksate...
Za ukrašavanje sam koristila listove basilica i bučino ulje ;)

Kušači su je nahvaliti, ja osobno sam prezadovoljna i jedva čekam opet ju raditi, da je i drugi dio kušača proba ;) mmmmm ;)

Nadam se da ste i vi ovim postom dobili ideju za ručak, kao i Milana...

Juhica by Milana ;)  

OFF

Iako jutro nije bilo obećavajuće moj optimizam nije posustao... Hoćemo - nećemo, ma ajmo, razvedrit će se... I tako u roku pol sata spremanje i pravac Kostrena... 

Savršeno iskorišten slobodan dan: na plaži, sunce-more, uz moju Elvisu i Ivanu ;) 

Nadam se da ste i Vi uživali u svom slobodnom danu ;) bilo na moru il na kopnu... ;) a oni koji mogu da to rade i danas... ;) a sad se prepustit sanjarenju do sljedećeg slobodnog dana, i još bolje planiranju kako što bolje iskoristiti GO ;) 

Ciao bella, ciao odlazim ti ja... ;)

Sve je krenulo jednog dana s Elvisinom idejom ajmo do Zadra na kavu, naravno ja odmah bila za... a onda je meni sinula ideja, a zašto ne bi prespavale... i odmah je krenula potraga za apartmanom, zivkanje, raspitivanje i sutradan apartman je bio rezerviran, i sad je samo trebalo dočekati taj vikend... kako su dani prolazili želja da se sjedne u auto i krene je bivala sve veća...

I napokon došao je i 8.06. - Elvisa pokupila mene, pa pokupile Ivanu, napunile bunker/prtljažnik, muziku odvrnule i krenule... U Karlobagu smo stale, malo da se odmorimo u hladu, popijemo kavicu i nastavile dalje...
Čim smo se smjestile u apartman, raspakirale, malo osvježile, krenule smo put centra, u obilazak grada... prošetale malo rivom, sjele u konobicu, poručale, pa malo u daljnju izvidnicu grada... Usput su se kupili prvi suveniri za najdraže, naravno ja sam sebi isto kupila suvenirić - predivne sandalice ;) koje će me cijelo ljeto podsjećati na divan vikend... Po povratku u apartman odlučile smo malo odmoriti, i polako se počet spremati za izlazak... Petice, šminkica, nakit i sve je bilo spremno za provod po Zadru ;)

Jutro je osvanulo, lagano ustajanje... dok su cure još spavale ja sam sjela na terasicu i uz kavu uživala u suncu i pjevu cvrčaka i ptičica... jedna za drugom i one su ustale, skuhala kavicu i njima, pa su se i one pridružile jutarnjoj uživanciji... smislio se plan za ostatak dana... spakirale se i krenule u još jedan đir po Zadru - pozdrav Suncu, morske orgulje, Trg pet bunara, Forum, Narodni trg... sve smo to u laganini prošle, malo se pofotkale, popile kavicu u caffe "Forum" i krenule do centra SuperNova jer ipak smo mi žene ;)
i dok smo se okrenule došlo je vrijeme polaska nazad... po putu smo stale malo točat ;) noge, iskoristiti priliku jer smo znali da nas u Rijeci čeka kiša...

Bilo je kratko ali slatko... super ideja koja se pretvorila u savršen vikend od milja nazvan mini GO... a sad napunjenih baterija možemo u nove radne pobjede, do nekog novog vikenda ;)

Moja maza Šeki

 Da i ja predstavim svima vama svoju malu-veliku mazu Šefiku, od milja zvanu Šeki ;) Bilo je ljeto 2009. kad je brat došavši s posla donio i moju tigricu. Našao ju je blizu firme i odlučio ju spasiti... A svi mi danas, nakon četri godina smo presretni što je upravo dom našla kod nas...

Kad je došla, bila je mršavica, sitna ko mali mišić... Al malo po malo, zalogaj po zalogaj i danas je ona prava gazdarica naše kuće...
Od prvog dana je razigrani lovac u duši ;)





 Najviše od svega voli se zavuć gdje god može, i odspavat ako treba i cijeli dan... a meni osobno nema slađe nego kad legne kraj mene i tako onda obje uživamo, kao recimo i sad... Ona se lijepo zavalila pokraj mene, i sad mirno spava, jer zna da nju njena Pati čuva ;) a i ona uvijek čuva i mene, kad god sam bolesna, tužna - tu je... Zajedno smo učile, gledamo tv, švrljamo po netu, jedemo jogurt i sl ;)

I naravno kao i prava gazdarica kuće, čuva dvorište, moje torbe, radi na mom laptopu, hvata signal na resiveru, sadi cvijeće... ma vrijedna je nema ju svijet ;)

I naravno nakon teškog posla, i odrađene smjene ;) vrijeme je za njen najdraži dio dana spavanac ;)

p.s. mislim da vam slike sve govore ;) ako i vi želite imat ovakvu kraljicu, posjetite azile i udruge kao što su:
 Prava šapa- https://www.facebook.com/pravasapa?fref=ts,
Lunjo i Maza - https://www.facebook.com/lunjo.imaza.9?fref=ts,
https://www.facebook.com/zz.rijeka,
https://www.facebook.com/udruga.mijaurijeka?fref=ts
....
i nađite i svog ljubimca, bila to mačka ili pas, svejedno je, glavno da ih spasite, pružite dom i uljepšate im život...

Marina Đarmati - My Inspiring Everyday

Ima nešto u tim nagradnim igrama. Smišljaš na sve načine kako ju osvojiti i sav si u iščekivanju hoćeš li ti biti taj dobitnik ili ne. I dođe dan izvlačenja i kad pročitaš svoje ime nitko sretniji od tebe.

E sad se sigurno pitate, ma o čemu ona. E pa dragi moji, upravo zahvaljujući nagradnoj igri, ja sam upoznala jednu divnu osobu.

Marina Đarmati (preuzeto s profila)

Njeno ime je MARINA ĐARMATI. Djevojka "iz grada na četiri rijeke" koja je zahvaljujući blogu spojila dvije ljubavi u jednu – pisanje i fotografiranje.

Prije otprilike mjesec dana proslavila je i svoj prvi rođendan. I vjerujte mi zaslužila je da se glas o njoj proširi. Na svom blogu uspjela je u godinu dana popratiti raznolike teme -od mode, glazbe, raznih događanja, otkrivanja mladih talenata, itd.

Počela sam pratiti njen blog onako iz radoznalosti, a sad jedva dočekam da mi na e-mail dođe obavijest o novom postu. Budući da se i sama volim poigrati modom, da uživam pratiti naše mlade kreativce-dizajnere, njen blog je postao moje omiljeno štivo.

Kad je članak vezan za neko događanje, kao npr. o Dreft Fashion Week Zagreb, kroz njene riječi, popraćene fotografijama dobijete dojam da ste i sami prisustvovali tom eventu. Zahvaljujući njoj i njenom blogu, i mi možemo uživati u onom što je ona vidjela i doživjela.

Preko nje možete doznati i za mlade nade – bilo u glazbi ili u modi. Ja, osobno sam tako saznala za slovensku pjevačicu divnog glasa Mariu Masle, otkrila mnoge kreativce koji su se okušali u izradi nakita, torbi i sl. 

Među njima je i dizajnerica Milena Ulić sa svojim predivnim čipkastim nakitom De Lena. Upravo njenom nakitu i možemo zahvaliti – jer nas je on spojio. Da to je ta nagradna igra koju sam spomenula na početku.

Sad s ljepšim danima dolazi prilika da se i ja okitim njenim nakitom, naravno bit će tu i slikica.

A do tad zavirite na blog moje drage Marine, vjerujte mi da ćete i vi uživati u njenim postovima i fotografijama - http://myinspiringeveryday.wordpress.com/

A ja ću iskoristiti ovaj post da ti se draga Marina zahvalim na svakoj lijepoj riječi i na podršci koju mi pružaš. Želim ti puno uspjeha u daljnjem pisanju. Da popratiš još puno evenata, intervjuiraš nove talente  – jer za mene sve to zajedno znači još puno puno zanimljivog štiva koje mi uljepša dan.

MAMA i TATA – moje zvijezde vodilje

Povodom Majčinog dana, jedan post i od mene, naravno o najvažnijim osobama u našim životima – našim MAJKAMA. Ali moram odmah reći da su i OČEVI jako važni u našem životu, jer upravo zajedno nas izvode na pravi put i od malih nogu nas uče što znači život…

 Neću pisati općenito o roditeljima, pisat ću o njoj – o mojoj mami Suzani – divnoj crnoj ženi, toplih očiju, slatkog osmjeha i zagrljaja punog ljubavi…  Nije ni čudo da se tata zaljubio u nju, naravno i o njemu- mom ocu Draganu – iskrenom, upornom  skrbnom ocu i vječitom optimistu (to sam definitivno na njega pokupila). RODITELJI -U jednoj jedinoj riječi sročeni su naši osmijesi i suze, naši porazi i pobjede…

Davne 86.godine stigla sam ja, a ubrzo nakon mene i braco Ivan. Od prvih dana, točnije rečeno od kad je majka zazvala moje ime u rađaoni i rekla mi da dišem povezanost je stvorena – i sam doktor je na moje reagiranje na njen glas je to potvrdio. Iz dana u dan povezanost je veća. A tu je i tata koji mi je i nadjenuo ime – tako da i s njim imam posebnu povezanost – ipak sam ja njegova princeza…

Majka je moja najbolja prijateljica, a uz oca moja najveća podrška u svemu, moj savjetnik…  S njom dijelim i dobro i zlo… Ja sam njoj njen savjetnik  ona moj… Zajedno idemo u shooping, u šetnje, na koncerte, predstave , a  najslađe je doći s posla i popit kavu s njom…  Ima naravno osoba koje se podsmjehuju kad vide našu povezanost, al ja se na to samo nasmijem – jer shvatila sam oni su zapravo ljubomorni jer nemaju takvo nešto sa svojom majkom. Možda oni mogu ali ja ne mogu razumjeti da se netko srami družiti sa svojom majkom bez obzira na dob i spol.

       

I ona i otac uvijek su se trudili da bratu  i meni ništa ne fali – ne mislim tu samo na materijalno nego na ono puno važnije. Znali su kako na pravi način ukazati nam što je bitno u životu – tata nas je uvijek učio da je iskrenost najvažnija, sjećam se kao da je jučer bilo kako je govorio da ne smijemo lagat – jer što god da se dogodilo – bilo da smo nešto napravili, dobili lošu ocjenu – bitno je uvijek bilo da si iskren,  i sve će se riješit… Nikad nisu digli glas a kamoli ruku na nas – uvijek su na miran način pokušali nam ukazati na naše pogreške i naučit nas kako da iz njih izvučemo dobro i kako ih ispraviti.  Naučio nas je da se borimo za ono što želimo, da budemo uporni i uvijek optimistični – da u svemu, u svakoj situaciji pa i osobi nađemo nešto dobro. Naučili su nas da volimo i prihvaćamo bez obzira na vjeru i nacionalnost. Naučili su nas ono najvažnije: da se dobro dobrim vrati…

Mi smo učili od njih a oni od nas… tako je i danas… svaki dan nešto naučimo jedni druge. Sretna sam jer upravo zahvaljujući njihovom odgoju, brat i ja smo izrasli u zrele osobe koje znaju što žele i koje znaju cijeniti ono što imaju. Zahvaljujući njima povezanost između mene i brata je jako velika – uvijek će on biti moj braco Ivo, a ja njegova Ruša J, a oni naši Anđeli čuvari. Neizmjerno sam im zahvalna na svemu što su nam, i što nam još uvijek pružaju …  

 

   

Nadam se da ću jednog dana bit bar upola dobar roditelj kao oni, i da ću znat svoju djecu vodit kroz život kao što oni nas vode…  Hvala vam na svemu roditelji moji… VOLIM VAS…

Kavica je skuhana, vrijeme je za dio dana rezerviran samo za nas dvije – za majku i mene J

Dugo nije pala kiša....

U svemu treba naći ono najbolje - pa tako i u kiši - mnogi su je opjevali, savršena je kao filmski efekt...  a najslađi je ljetni pljusak ;) bar meni ;) sve u svemu ima u njoj nešto dobro ;)

https://www.youtube.com/watch?v=D6r5oQCEcw0

https://www.youtube.com/watch?v=bg03KuBrbOU

I malo kišnih porukica ;) za danas ;)

Kissi kissi dragi moji 

Nedjelja

Dobar dan dragi moji,

stigla nam je i nedjelja... nadam se da uživate maksimalno u njoj... oni koji rade (kao i ja) da su bar dio dana uspjeli iskoristiti da se malo odmore i opuste ;)

Danas na meni-u su bile polpete od purećeg mljevenog mesa ;)

U mljeveno meso dodati začine, jaja i kruh koji ste prethodno namočili u mlijeku....
Zatim izradite polpete i uvaljajte u brašno i stavite peć na ulje...

Moj ručak
iskoristila sam paštu od jučer (jer nema bacanja hrane) dodala u nju pasatu i bila je za prste polizati... uz to matovilac

Ručak je napravljen, a i pojeden ;) pa ćemo se sad zasladiti kolačićem koji je radila teta Ardea i pa na kavicu s kolegicama prije posla i onda se može i raditi ;)