ponedjeljak, 10. lipnja 2013.

Ciao bella, ciao odlazim ti ja... ;)

Sve je krenulo jednog dana s Elvisinom idejom ajmo do Zadra na kavu, naravno ja odmah bila za... a onda je meni sinula ideja, a zašto ne bi prespavale... i odmah je krenula potraga za apartmanom, zivkanje, raspitivanje i sutradan apartman je bio rezerviran, i sad je samo trebalo dočekati taj vikend... kako su dani prolazili želja da se sjedne u auto i krene je bivala sve veća...

I napokon došao je i 8.06. - Elvisa pokupila mene, pa pokupile Ivanu, napunile bunker/prtljažnik, muziku odvrnule i krenule... U Karlobagu smo stale, malo da se odmorimo u hladu, popijemo kavicu i nastavile dalje...
Čim smo se smjestile u apartman, raspakirale, malo osvježile, krenule smo put centra, u obilazak grada... prošetale malo rivom, sjele u konobicu, poručale, pa malo u daljnju izvidnicu grada... Usput su se kupili prvi suveniri za najdraže, naravno ja sam sebi isto kupila suvenirić - predivne sandalice ;) koje će me cijelo ljeto podsjećati na divan vikend... Po povratku u apartman odlučile smo malo odmoriti, i polako se počet spremati za izlazak... Petice, šminkica, nakit i sve je bilo spremno za provod po Zadru ;)


Jutro je osvanulo, lagano ustajanje... dok su cure još spavale ja sam sjela na terasicu i uz kavu uživala u suncu i pjevu cvrčaka i ptičica... jedna za drugom i one su ustale, skuhala kavicu i njima, pa su se i one pridružile jutarnjoj uživanciji... smislio se plan za ostatak dana... spakirale se i krenule u još jedan đir po Zadru - pozdrav Suncu, morske orgulje, Trg pet bunara, Forum, Narodni trg... sve smo to u laganini prošle, malo se pofotkale, popile kavicu u caffe "Forum" i krenule do centra SuperNova jer ipak smo mi žene ;)
i dok smo se okrenule došlo je vrijeme polaska nazad... po putu smo stale malo točat ;) noge, iskoristiti priliku jer smo znali da nas u Rijeci čeka kiša...

Bilo je kratko ali slatko... super ideja koja se pretvorila u savršen vikend od milja nazvan mini GO... a sad napunjenih baterija možemo u nove radne pobjede, do nekog novog vikenda ;)


subota, 1. lipnja 2013.

Moja maza Šeki


 Da i ja predstavim svima vama svoju malu-veliku mazu Šefiku, od milja zvanu Šeki ;) Bilo je ljeto 2009. kad je brat došavši s posla donio i moju tigricu. Našao ju je blizu firme i odlučio ju spasiti... A svi mi danas, nakon četri godina smo presretni što je upravo dom našla kod nas...

Kad je došla, bila je mršavica, sitna ko mali mišić... Al malo po malo, zalogaj po zalogaj i danas je ona prava gazdarica naše kuće...
Od prvog dana je razigrani lovac u duši ;)





 Najviše od svega voli se zavuć gdje god može, i odspavat ako treba i cijeli dan... a meni osobno nema slađe nego kad legne kraj mene i tako onda obje uživamo, kao recimo i sad... Ona se lijepo zavalila pokraj mene, i sad mirno spava, jer zna da nju njena Pati čuva ;) a i ona uvijek čuva i mene, kad god sam bolesna, tužna - tu je... Zajedno smo učile, gledamo tv, švrljamo po netu, jedemo jogurt i sl ;)



I naravno kao i prava gazdarica kuće, čuva dvorište, moje torbe, radi na mom laptopu, hvata signal na resiveru, sadi cvijeće... ma vrijedna je nema ju svijet ;)



I naravno nakon teškog posla, i odrađene smjene ;) vrijeme je za njen najdraži dio dana spavanac ;)






p.s. mislim da vam slike sve govore ;) ako i vi želite imat ovakvu kraljicu, posjetite azile i udruge kao što su:
 Prava šapa- https://www.facebook.com/pravasapa?fref=ts,
Lunjo i Maza - https://www.facebook.com/lunjo.imaza.9?fref=ts,
https://www.facebook.com/zz.rijeka,
https://www.facebook.com/udruga.mijaurijeka?fref=ts
....
i nađite i svog ljubimca, bila to mačka ili pas, svejedno je, glavno da ih spasite, pružite dom i uljepšate im život...



srijeda, 15. svibnja 2013.

Marina Đarmati - My Inspiring Everyday


Ima nešto u tim nagradnim igrama. Smišljaš na sve načine kako ju osvojiti i sav si u iščekivanju hoćeš li ti biti taj dobitnik ili ne. I dođe dan izvlačenja i kad pročitaš svoje ime nitko sretniji od tebe.
E sad se sigurno pitate, ma o čemu ona. E pa dragi moji, upravo zahvaljujući nagradnoj igri, ja sam upoznala jednu divnu osobu.

Marina Đarmati (preuzeto s profila)
Njeno ime je MARINA ĐARMATI. Djevojka "iz grada na četiri rijeke" koja je zahvaljujući blogu spojila dvije ljubavi u jednu – pisanje i fotografiranje.
Prije otprilike mjesec dana proslavila je i svoj prvi rođendan. I vjerujte mi zaslužila je da se glas o njoj proširi. Na svom blogu uspjela je u godinu dana popratiti raznolike teme -od mode, glazbe, raznih događanja, otkrivanja mladih talenata, itd.
Počela sam pratiti njen blog onako iz radoznalosti, a sad jedva dočekam da mi na e-mail dođe obavijest o novom postu. Budući da se i sama volim poigrati modom, da uživam pratiti naše mlade kreativce-dizajnere, njen blog je postao moje omiljeno štivo.

Kad je članak vezan za neko događanje, kao npr. o Dreft Fashion Week Zagreb, kroz njene riječi, popraćene fotografijama dobijete dojam da ste i sami prisustvovali tom eventu. Zahvaljujući njoj i njenom blogu, i mi možemo uživati u onom što je ona vidjela i doživjela.
Preko nje možete doznati i za mlade nade – bilo u glazbi ili u modi. Ja, osobno sam tako saznala za slovensku pjevačicu divnog glasa Mariu Masle, otkrila mnoge kreativce koji su se okušali u izradi nakita, torbi i sl. 
Među njima je i dizajnerica Milena Ulić sa svojim predivnim čipkastim nakitom De Lena. Upravo njenom nakitu i možemo zahvaliti – jer nas je on spojio. Da to je ta nagradna igra koju sam spomenula na početku.
Sad s ljepšim danima dolazi prilika da se i ja okitim njenim nakitom, naravno bit će tu i slikica.

A do tad zavirite na blog moje drage Marine, vjerujte mi da ćete i vi uživati u njenim postovima i fotografijama - http://myinspiringeveryday.wordpress.com/

A ja ću iskoristiti ovaj post da ti se draga Marina zahvalim na svakoj lijepoj riječi i na podršci koju mi pružaš. Želim ti puno uspjeha u daljnjem pisanju. Da popratiš još puno evenata, intervjuiraš nove talente  – jer za mene sve to zajedno znači još puno puno zanimljivog štiva koje mi uljepša dan.


ponedjeljak, 13. svibnja 2013.

MAMA i TATA – moje zvijezde vodilje








Povodom Majčinog dana, jedan post i od mene, naravno o najvažnijim osobama u našim životima – našim MAJKAMA. Ali moram odmah reći da su i OČEVI jako važni u našem životu, jer upravo zajedno nas izvode na pravi put i od malih nogu nas uče što znači život…


 Neću pisati općenito o roditeljima, pisat ću o njoj – o mojoj mami Suzani – divnoj crnoj ženi, toplih očiju, slatkog osmjeha i zagrljaja punog ljubavi…  Nije ni čudo da se tata zaljubio u nju, naravno i o njemu- mom ocu Draganu – iskrenom, upornom  skrbnom ocu i vječitom optimistu (to sam definitivno na njega pokupila). RODITELJI -U jednoj jedinoj riječi sročeni su naši osmijesi i suze, naši porazi i pobjede…




Davne 86.godine stigla sam ja, a ubrzo nakon mene i braco Ivan. Od prvih dana, točnije rečeno od kad je majka zazvala moje ime u rađaoni i rekla mi da dišem povezanost je stvorena – i sam doktor je na moje reagiranje na njen glas je to potvrdio. Iz dana u dan povezanost je veća. A tu je i tata koji mi je i nadjenuo ime – tako da i s njim imam posebnu povezanost – ipak sam ja njegova princeza…




Majka je moja najbolja prijateljica, a uz oca moja najveća podrška u svemu, moj savjetnik…  S njom dijelim i dobro i zlo… Ja sam njoj njen savjetnik  ona moj… Zajedno idemo u shooping, u šetnje, na koncerte, predstave , a  najslađe je doći s posla i popit kavu s njom…  Ima naravno osoba koje se podsmjehuju kad vide našu povezanost, al ja se na to samo nasmijem – jer shvatila sam oni su zapravo ljubomorni jer nemaju takvo nešto sa svojom majkom. Možda oni mogu ali ja ne mogu razumjeti da se netko srami družiti sa svojom majkom bez obzira na dob i spol.
       

I ona i otac uvijek su se trudili da bratu  i meni ništa ne fali – ne mislim tu samo na materijalno nego na ono puno važnije. Znali su kako na pravi način ukazati nam što je bitno u životu – tata nas je uvijek učio da je iskrenost najvažnija, sjećam se kao da je jučer bilo kako je govorio da ne smijemo lagat – jer što god da se dogodilo – bilo da smo nešto napravili, dobili lošu ocjenu – bitno je uvijek bilo da si iskren,  i sve će se riješit… Nikad nisu digli glas a kamoli ruku na nas – uvijek su na miran način pokušali nam ukazati na naše pogreške i naučit nas kako da iz njih izvučemo dobro i kako ih ispraviti.  Naučio nas je da se borimo za ono što želimo, da budemo uporni i uvijek optimistični – da u svemu, u svakoj situaciji pa i osobi nađemo nešto dobro. Naučili su nas da volimo i prihvaćamo bez obzira na vjeru i nacionalnost. Naučili su nas ono najvažnije: da se dobro dobrim vrati…

Mi smo učili od njih a oni od nas… tako je i danas… svaki dan nešto naučimo jedni druge. Sretna sam jer upravo zahvaljujući njihovom odgoju, brat i ja smo izrasli u zrele osobe koje znaju što žele i koje znaju cijeniti ono što imaju. Zahvaljujući njima povezanost između mene i brata je jako velika – uvijek će on biti moj braco Ivo, a ja njegova Ruša J, a oni naši Anđeli čuvari. Neizmjerno sam im zahvalna na svemu što su nam, i što nam još uvijek pružaju …  



   



Nadam se da ću jednog dana bit bar upola dobar roditelj kao oni, i da ću znat svoju djecu vodit kroz život kao što oni nas vode…  Hvala vam na svemu roditelji moji… VOLIM VAS…

Kavica je skuhana, vrijeme je za dio dana rezerviran samo za nas dvije – za majku i mene J

ponedjeljak, 6. svibnja 2013.

Dugo nije pala kiša....

U svemu treba naći ono najbolje - pa tako i u kiši - mnogi su je opjevali, savršena je kao filmski efekt...  a najslađi je ljetni pljusak ;) bar meni ;) sve u svemu ima u njoj nešto dobro ;)

https://www.youtube.com/watch?v=D6r5oQCEcw0

https://www.youtube.com/watch?v=bg03KuBrbOU

I malo kišnih porukica ;) za danas ;)









Kissi kissi dragi moji 

nedjelja, 5. svibnja 2013.

Nedjelja

Dobar dan dragi moji,

stigla nam je i nedjelja... nadam se da uživate maksimalno u njoj... oni koji rade (kao i ja) da su bar dio dana uspjeli iskoristiti da se malo odmore i opuste ;)

Danas na meni-u su bile polpete od purećeg mljevenog mesa ;)
U mljeveno meso dodati začine, jaja i kruh koji ste prethodno namočili u mlijeku....
Zatim izradite polpete i uvaljajte u brašno i stavite peć na ulje...


Moj ručak
iskoristila sam paštu od jučer (jer nema bacanja hrane) dodala u nju pasatu i bila je za prste polizati... uz to matovilac

Ručak je napravljen, a i pojeden ;) pa ćemo se sad zasladiti kolačićem koji je radila teta Ardea i pa na kavicu s kolegicama prije posla i onda se može i raditi ;)




petak, 3. svibnja 2013.

I believe in pink

Dobar danček ;)

nakon sunčanog 1.maj provedenoga uz divne ljude, ova dva dana nam vrijeme i nije baš na ruku... Taman sam lijepo uhvatila bojicu - čitaj prepanulu, zahvaljujući odbojci taj dan ;) kad sad sve nekako promjenjivo, hoće kiša neće... pa onako malo virne sunce da ti da nadu i onda brzo nestane...

Al meni, vječnom optimistu ništa ovaj dan ne može pokvariti - kako i sami dečki iz TBF-a pjevaju ;) https://www.youtube.com/watch?v=whlu3AY4ahM

I da još više uljepšam dan, kako sebi tako i onima oko mene - danas je PINK day ;) ;)
Pink je moja furka ;) ;)
Želim Vam svima ugodan i nasmijan vikend... Uživajte maksimalno, jer život nema tipku za premotavanje unazad... Ne kažu bezveze jednom se živi ;) Nazovite svoje najdraže - obitelj i prijatelje - dogovorite kavicu, šetnju, bilo kakav oblik druženja... Nemojte dopustiti da vam vrijeme, a ni neke osobe pokvare dan ;)

I za kraj poruka jedne jedine Audrey Hepburn

srijeda, 1. svibnja 2013.

Spremna za ljeto ;)

Dobar vam dan dragi moji,

evo kratki post prije polaska... Svi čestitaju pa evo i ja uz želju da nam svima bude ova godina poslovno uspješnija ;) Želim vam da se što bolje provedete na današnji dan i ako možete da uživate... Za one koji i danas rade, znajte da smo mislima uz vas...

A zašto sam zapravo krenula pisati, da s vama podijelim tračak jučerašnjeg veselja - nove sandalice ... Svidjele su mi se na prvi pogled... i svaki dan sam ih gledala u izlogu... i jučer ušla i čim sam ih probala, znala sam to je to... Družit ćemo se cijelo ljeto he he... i još sam veselija bila jer sam zahvaljujući Gloriji i njenim kuponima uštedjela ;)

ponedjeljak, 29. travnja 2013.

PAŠTA

Pašta je jedna od glavnih namirnica koju ljudi koriste čak i na dnevnoj bazi... Mnogi će reć da je jednostavna, al ja se uvijek sjetim mog dragog kuhara David Rocca koji je jednom izjavio - "...nemoj Talijanu reći da je pašta jednostavna"

A budući da imam talijanske krvi, onda se ga u potpunosti razumijem... Mogla bi je jest svaki dan, na sve načine... Kad ne znam šta bi pojela prije-poslije posla, samo vidim šta imam u frižideru i na brzinu se smisli ručak...

Danas je to bila jedna od inačica pašte s povrćem na moj način ...
priprema obavljena
 Prvo sam si sve lijepo pripremila... Narezala luk, povrće - tikvica, stabiljka celera i grašak... Stavila vodu grijati za paštu - tako da mi se pašta kuhala dok sam povrće pripremala...
.
početak-sredina-kraj
 Na ulju - domaće je naravno najbolje, a zahvaljujući teti Željki i barba Kreši ja uživam u onom s Vrgade ;) - sam dinstala kapulu (naravno tko je ne voli nek izbaci, brat i ja volimo pa eto ;) svakome po guštu)... Dodala sam povrće i nastavila dinstati...
Podlijevala sam malo s vodom u kojoj se pašta kuhala (u kuhanju sve treba iskoristiti -što je više moguće- ništa ne bacati). Zatim sam dodala pasatu i pustila da se lagano krčka - da se sve lijepo spoji... Začini po želji - dodala sam žlicu ajvara, pesto genovese, malo soli, chilli.

Dok sam dovršavala ručak, kruh koji sam ujutro zamijesila bio je gotov... Naravno nisam mogla odoljeti kao ni mama, pa smo ga odmah narezale ;) bratova izjava "grijeh je na ovaj kruh stavljati salamu" mi je najbolja ocjena kakav je bio ;)

Eto dragi moji, ako neznate šta kuhati sutra preporučam svoj današnji ručak ;)
A usput i zavirite na http://www.davidrocco.com/ i uživajte u njegovim delicijama ;) 


petak, 26. travnja 2013.

Dobrodošao u klub - Severina - 23.03.2013. Rijeka


Kažu za lijepe vijesti nikad nije kasno… Napokon sam uhvatila vremena, prebacila slike s aparata, pa da i vama prenesem malo ugođaja sa Severininog koncerta.

Prije otprilike mjesec dana točnije 23.03.2013. u Dvorani Mladosti u Rijeci, Severina je započela svoju dugoočekivanu turneju „Dobrodošao u klub“. Vjerujem da su svi njeni obožavatelji, kao i ja osobno, željno iščekivali njen koncert u našem gradu. I naravno, još jednom svojim povratkom potvrdila je da je jedna Seve – i priuštila nam dva sata čiste uživancije, približivši nam novi vid koncerta kakve smo mogli viđati samo kod stranih izvođača…. Rijeka je još jednom pokazala koliko ju voli, što je rasplakalo Severinu, ali i neke posjetitelje koncerta…  
Scenski nastup sa savršeno upotpunjenim vizualnim efektima me oduševio (zaslužan Dorijan Kolundžija), kao i sjajni plesači pod vodstvom koreografa Anžeja Škrubeja. Efektna koreografija, atraktivni plesači ;)  kao i light show  savršeno su pratili svaku njenu pjesmu, pokreti usklađeni – a sve nabijeno dozom seksipila plijenili su pozornost kako ženske tako i muške populacije punih dva sata…
Koncert je otvorila uz pravi ljetni hit koji će nas razveseljavat i ovog ljeta – Italiano, a potom je dalje podizala atmosferu uz hitove Uzbuna, Tarampanu i Lolu. Za pjesmu „Dobrodošao u klub“ na sceni je upriličena posljednja večera – apostoli su bili plesači…  Nastavila je u ritmu starijih hitova kao što su „Prijateljice“, „Mili moj“, „Pogled ispod obrva“, itd. Za pjesmu „Tridesete“ simbolično se prikazao sat, a za „Grad bez ljudi“ naizmjenično su se prikazivale slike grada – od zanimljive arhitekture do golubova – sve simboli grada ovijenog u sivo - što me osobno oduševilo i još jedno pokazali kako je scenografija savršeno upotpunila koncert.
Naravno ono što je posebno - naravno osim plesača ;) – oduševilo mene i moje prijateljice su kostimi koje je nosila, a za njih je zaslužan stilist Marko Mitanovski.

Do sljedećeg susreta, ostaju nam slike i sjećanje na koncert nabijen emocijama i plesnim ritmom koji nas je oduševio… Hvala ti SEVE <3







ponedjeljak, 25. veljače 2013.

*Venecija*



04:00 klapa Cambi je zapjevala što je znak  da je vrijeme za ustajanje ;) al ovaj put nije teško ustati jer putuje se – a kad se putuje ništa nije teško ;) a odredište VENECIJA… Dok ispijam kavu, budim mamu (moje društvo u istraživanju Venecije) i zadnje pripreme se dovršavaju….
Nalaženje s ostalima je Vrata Jadrana 06:00 h… Dok cupkamo na hladnoći u daljini se nazire naš busić i naša avantura može početi ;) vožnju smo kratili pričom, slušanjem talijanskih pjesmica koje je šofer puštao dok se vodička Matea nije oglasila i počela nas upoznavati polako s gradićem i njegovim mještanima s kojima ćemo se ubrzo susresti…



Pri dolasku na pristanište Punta Sabbioni, morali smo malo pričekati jer se napravila gužvica zbog velikog broja grupa. Ali smo ubrzo zajedno sa našim susjedima Srbima sjeli u turistički brodić koji nas je prevezao do Venecije...  
Pri iskrcaju s brodića, neki su se već odvojili od grupe svojim putevima, ali smo mama i ja ostale uz vodičku koja nas je sljedećih sat i pol provela od Trga sv.Marka-Duždeve palače-ulice Mercerie- do mosta i tržnice Rialto. Di smo se svi rastali i krenuli iskoristiti zasluženo slobodno vrijeme....  
Prvo i najvažnije je bilo naći fini kafić, koji smo i pronašli (slika dolje) gdje sam popila prefini espresso... svaka pohvala Talijanima jer ruku na srce nema do njihove kave.... 


Pa smo nakon divnog okusa u ustima, krenule dalje u obilazak samo grada, kupnju suvenira, druženje s maskama i malo po malo prolazilo je naše vrijeme u Veneciji.... 














 „Venecija je gradić koji se nalazi na 118 manjih otoka  u močvarnoj venecijanskoj laguni u venecijanskom zaljevu na sjeveru Jadranskog mora. Laguna se prostire uz talijansku obalu između ušća rijeka Po na jugu, i Piave na sjeveru.
15. stoljeću bila je Venecija s više od 200,000 stanovnika središte svjetske trgovine i najveći lučki grad na svijetu. U to je vrijeme dosegla svoj vrhunac. Raskošne građevine koje su podsjećale na orijentalne uzore, postajale su sve raskošnije. Nicale su nove palače, bogato opremljene od umjetnika kao što su bili TintorettoVeroneseTizian i Giorgione. To je grad sa 150 kanala i četiri stotine mostova.

 Pad Venecije započeo je kada su Turci osvojili Carigrad. Tijekom 18. stoljeća Venecija je postala najelegantnijim i najljepšim gradom u Europi koji je značajno utjecao na umjetnost, arhitekturu i književnost. Nakon 1070 godina, Mletačka republika je izgubila svoju neovisnost kada je Napoleon Bonaparte 12. svibnja 1797. godine osvojio Veneciju na početku svoje vladavine. Kako je Napoleon ukinuo zabranu kretanja židova i srušio vrata getoa, oni su ga smatrali svojevrsnim osloboditeljem, iako u francuskoj upravi nisu imali nikakve više slobode nego za vrijeme mletačke republike.
Kada je Napoleon potpisao sporazum u Campo Formio 12. listopada 1797. god. Venecija je postala Austrijskom, do sporazuma u Pressburg u 1805. god. kada je postala dijelom Napoleonove Kraljevine Italije, te je nakon Napoleonovog poraza (1814.), postala Austrijskom Kraljevinom Lombardija-Venecija.
God. 1866., nakon trećeg talijanskog rata za neovisnost, Venecija je zajedno s pokrajinom Veneto, postala dijelom nove Kraljevine Italije.
Nakon 1797. god., grad je započeo ubrzano propadati, te su mnoge stare palače i građevine napuštene, a jedino je Lido napredovao kao pomodno ljetovalište u 19. stoljeću
U očima mnogih turista pretvorila se nekadanja Venecija u kameni spomenik koji valja vidjeti. Osobito su privlačne točke Trg Svetog Marka) sa svojim 175 metara dugim i raskošnim prostorom, sa crkvom na-kićenom stupovima i mozaicima, sa 99 metara visokim Campanilom (zvonik) što stoji slobodno i s osobito izrazitom duždevom palačom s arkadama zašiljenih lukova, a iznad svega privlači sistem kanala s gotovo četiri kilometara dugim Canalom Grande što presijeca grad u obliku golemog slova S. 
Romantična vožnja gondolom po Canalu Grande još je i danas obligatni program svakog posjetioca Venecije iako je 400gondola (godine 1750. bilo ih je preko 12000) nasuprot motornim čamcima danas u velikoj manjini. Theodor Fontane, koji je godine 1874. posjetio Veneciju, našao je grad čarobnim i poetskim, ali ga je također smatrao i prljavim - poput lijepe djevojke u koje je neopran vrat. Njoj je potrebna mjesečina pri kojoj se sve vidi nekako napola, pribilježio je on. U stvari, raskoš prošlosti nesmiljeno govori o tome kako je Venecija ne samo povijesno već i materijalno umiruci grad. Palače što su ih podigli na pješčanom i nesigurnom tlu, na rešetki satkanoj od balvana i drvenih stupova postepeno tonu u lagunu.




Trg Svetog Marka  je glavni gradski trg u Veneciji; središnja znamenitost i sastajalište uvijek puno turista, fotografa i brojnih golubova. Jedan je od rijetkih drevnih europskih trgova koji su pješačka zona, bez motoriziranog prometa koji se obavlja samo kanalima. Svi ostali trgovi u Veneciji se, zbog manje veličine, ne zovu piazza nego campi. Oduvijek je smatran za središte Venecije jer su na njemu uredi mletačke republike, ali i sjedište nadbiskupije od 19. stoljeća. Također je mjesto održavanja mnogih venecijanskih festivala i jednako je popularan i danas.


 Duždeva palača (talijanskiPalazzo Ducale) je gotička palača koja je služila kao rezidencija duždeva (izabranih vojvoda) Mletačke Republike. Bilo je uvriježeno da nakon izbora, svaki dužd napusti svoj dom i nastani se u duždevoj palači u trajanju svog mandata.
 Sat Svetog Marka je sat koji se nalazi u tornju sv. Marka na trgu sv. Marka, u sklopu stare vijećnice Procuratie Vecchie iz 15. stoljeća. To je jedan od prvih javnih astronomskih satova podignutih u Europi. Ima bogatu i kontroveznu povijest prepunu brojnih restauracija.


 Bazilika Svete Marije od Zdravlja (Basilica di Santa Maria della Salute), poznata i samo kao Salute, je slavna venecijanska crkva koja je scenografski smještena na uski rt između kanala Grande i uvale sv. Marka (Bacino di San Marco), tako da je vidljiva prilikom prilaza trgu sv. Marka. Iako ima status manje bazilike, njen dekorativni profil i lokacija ju čine najviše fotografiranom crkvom u Italiji.
Ca 'd'Oro (Palazzo Santa Sofia) se smatra najljepšom palačom na venecijanskom kanalu Grande. Ovu staru palaču su oduvijek zvali "Ca' d'Oro" (zlatna kuća) zbog pozlaćene i višebojne (polikromne) vanjske dekoracije koje su nekad ispunjavale njene zidove. Palača je izgrađena od 1428.-1430. godine za obitelj Contarini kojoj je pripadalo osam duždeva od 1043. do 1676. god.
Nacionalna knjižnica sv. Marka(Biblioteca Nazionale Marciana) je renesansna građevina, preko puta duždeve palače, u kojoj je smještena knjižnica s najstarijim javnim rukopisima u Italiji i najvećom kolekcijom klasičnih tekstova na svijetu.“ Izvor: Wikipedija

Nalaženje s ostatkom grupe zakazano je za 19.30 kod sv.Marka, tamo smo se polako svi već i okupili, te krenuli prema brodiću koji nas je ponovno prevezao do našeg busa koji smo svi željno iščekivali... Budući da je bilo jako hladno, na pameti nam je samo bio bus i kao ćemo se lijepo zavaliti i ugrijati... Opet smo stali na jedno od talijanskih odredišta na kratku pauzicu i ubrzo nastavili prema Rijeci u koju smo došli u 02:00 ujutro...

Ako ikad dobijete želju za odlazak u Veneciju toplo preporučam da odete tijekom karnevala. Jer to je nešto što morate vidjeti uživo, sve slike ovog svijeta ne mogu vam dočarati tu ljepotu koju vam Venecija i njenih stanovnici mogu pružiti....


A u skladu s temom do sljedećeg posjeta ljepotici na vodi preporučam Vam knjigu: "Puhač stakla s Murana" - Marina Fiorato