Povodom Majčinog dana, jedan post i od mene, naravno o najvažnijim
osobama u našim životima – našim MAJKAMA. Ali moram odmah reći da su i OČEVI
jako važni u našem životu, jer upravo zajedno nas izvode na pravi put i od
malih nogu nas uče što znači život…
Neću pisati općenito o roditeljima, pisat ću o njoj – o mojoj mami Suzani – divnoj crnoj ženi, toplih očiju, slatkog osmjeha i zagrljaja punog ljubavi… Nije ni čudo da se tata zaljubio u nju, naravno i o njemu- mom ocu Draganu – iskrenom, upornom skrbnom ocu i vječitom optimistu (to sam definitivno na njega pokupila). RODITELJI -U jednoj jedinoj riječi sročeni su naši osmijesi i suze, naši porazi i pobjede…
Davne 86.godine stigla sam ja, a ubrzo nakon mene i braco
Ivan. Od prvih dana, točnije rečeno od kad je majka zazvala moje ime u rađaoni
i rekla mi da dišem povezanost je stvorena – i sam doktor je na moje reagiranje
na njen glas je to potvrdio. Iz dana u dan povezanost je veća. A tu je i tata
koji mi je i nadjenuo ime – tako da i s njim imam posebnu povezanost – ipak sam
ja njegova princeza…
Majka je moja najbolja prijateljica, a uz oca moja najveća
podrška u svemu, moj savjetnik… S njom
dijelim i dobro i zlo… Ja sam njoj njen savjetnik ona moj… Zajedno idemo u shooping, u šetnje, na
koncerte, predstave , a najslađe je doći
s posla i popit kavu s njom… Ima naravno
osoba koje se podsmjehuju kad vide našu povezanost, al ja se na to samo
nasmijem – jer shvatila sam oni su zapravo ljubomorni jer nemaju takvo nešto sa
svojom majkom. Možda oni mogu ali ja ne mogu razumjeti da se netko srami
družiti sa svojom majkom bez obzira na dob i spol.
I ona i otac uvijek su se trudili da bratu i meni ništa ne fali – ne mislim tu samo na
materijalno nego na ono puno važnije. Znali su kako na pravi način ukazati nam
što je bitno u životu – tata nas je uvijek učio da je iskrenost najvažnija,
sjećam se kao da je jučer bilo kako je govorio da ne smijemo lagat – jer što
god da se dogodilo – bilo da smo nešto napravili, dobili lošu ocjenu – bitno je
uvijek bilo da si iskren, i sve će se
riješit… Nikad nisu digli glas a kamoli ruku na nas – uvijek su na miran način
pokušali nam ukazati na naše pogreške i naučit nas kako da iz njih izvučemo
dobro i kako ih ispraviti. Naučio nas je
da se borimo za ono što želimo, da budemo uporni i uvijek optimistični – da u
svemu, u svakoj situaciji pa i osobi nađemo nešto dobro. Naučili su nas da
volimo i prihvaćamo bez obzira na vjeru i nacionalnost. Naučili su nas ono
najvažnije: da se dobro dobrim vrati…
Mi smo učili od njih a oni od nas… tako je i danas… svaki
dan nešto naučimo jedni druge. Sretna sam jer upravo zahvaljujući njihovom
odgoju, brat i ja smo izrasli u zrele osobe koje znaju što žele i koje znaju
cijeniti ono što imaju. Zahvaljujući njima povezanost između mene i brata je
jako velika – uvijek će on biti moj braco Ivo, a ja njegova Ruša J, a oni naši Anđeli
čuvari. Neizmjerno sam im zahvalna na svemu što su nam, i što nam još uvijek
pružaju …
Nadam se da ću jednog dana bit bar upola dobar roditelj kao
oni, i da ću znat svoju djecu vodit kroz život kao što oni nas vode… Hvala vam na svemu roditelji moji… VOLIM VAS…
Kavica je skuhana, vrijeme je za dio dana rezerviran samo za
nas dvije – za majku i mene J
Nema komentara:
Objavi komentar